Učenici su saznali da u Udruzi ima ponajviše djece, od kojih se mnogi kreću u kolicima, a neki su članovi pokretni. Istaknula je da je rad s tom djecom divan te da je svako dijete divno i posebno, no u radu treba imati strpljenja. Spomenula je da s djecom imaju razne radionice te objasnila kako i što rade na tim radionicama. Martina je osmašima donijela slikovnice. Navela je da je za izradu slikovnica bilo potrebno oko godinu dana. No, u Udruzi ne izrađuju samo slikovnice, rade se kalendari, platnene torbe, kolaži i još puno toga, a imaju i glazbene radionice. Poklonila je učenicima kalendare i pozvala ih da se pridruže radu Udruge kao volonteri, no istaknula je da bi netko postao volonter, mora imati barem 16 godina.

Učenici su bili pažljivi i pozorno slušali predavanje. Na kraju je likovna pedagoginja pozvala osmaše da ih posjete u prostoru Udruge čim to epidemiološke mjere budu dozvoljavale.

Možda će se već u proljeće odazvati pozivu?

Autor teksta: Antonija Bortulić, 6.a