Gea: Kad si krenula na put?

Eleonora: U četvrtak 23. studenoga u 5 sati ujutro.

Gea: Kako je proteklo putovanje?

Eleonora: Imala sam veliku tremu pa nisam sve mogla pratiti. U Zagrebu smo se sastali s ostalim natjecateljima pa su nas zajedno odvezli u Sisak.

Gea: U hotelu u Sisku bila si u sobi s još dvije cure. Kako se zovu?

Evelin: Kako ti je bilo s novim nepoznatim curama spavati u istoj sobi?

Eleonora: Jedna cura je Petra Tomičić, a druga Josipa Bedeniković. Bilo mi je to zanimljivo iskustvo jer su obje dobre i zabavne.

Evelin: Koja ti je cimerica bila draža?

Eleonora: Više sam se sprijateljila s Dubrovkinjom Petrom jer je bila pričljivija, a Josipa se stalno dopisivala s nekim na mobitelu.

Katja: A jesi li vidjela nekog dečka koji ti se svidio?

Eleonora: NE!

Gea: Kako ste se ti i cimerice zabavljale?

Eleonora: Slikale smo se mali milijun puta i igrale igru narječja. Igra se igra tako da da jedna kaže riječ na svom narječju, a druge dvije moraju pogoditi što ona znači. Meni je najzanimljivija riječ bila ponistra, a to u Dubrovniku znači prozor.

Katja: Jesi li osjećala tremu prije nastupa? Jesu li ti koljena klecala, a srce pretvorilo u pekmez?

Eleonora: Moram priznati da je bilo treme.

Gea: Kako si se nosila s tremom?

Eleonora: Teško, ali da ublažim tremu, slikala sam se s Petrom.

Katja: Znamo da je cijelo natjecanje bilo u znaku Harryja Pottera, a ti ga voliš. Kako ti se svidjelo uređenje pozornice?

Eleonora: Jako mi se svidjelo sve, ama baš sve! I pozornica i glumci voditelji koji su bili duhoviti i jako uživljeni u svoje uloge.

Gea: Pravilo je natjecanja da ne smiješ čitati dulje od 5 minuta. Jesi li se bojala da će ti isteći vrijeme?

Eleonora: Ne, nimalo.

Evelin: Tko te ohrabrivao prije nastupa?

Eleonora: Hrabrila me moja mama, a na prethodnim razinama natjecanja moja mentorica knjižničarka Branka.

Katja: Kako si se osjećala na pozornici čitajući?

Eleonora: Na početku sam htjela propasti u zemlju, ali kad sam počela čitati, sve se promijenilo. Na pozornici sam htjela ostati još 100 godina!

Katja: Tijekom nastupa jesi li razmišljala o ičemu drugom ili samo o čitanju i knjizi?

Eleonora: Razmišljala sam o ljubavi prema čitanju i sreći koju sam doživjela.

Evelin: Jesi li bila zadovoljna uspjehom i nagradama? Misliš li da si mogla boljke?

Eleonora: Bila sam jako zadovoljna. Možda sam mogla malo bolje, ali mislim da ne bih „izgurala“ do prvog mjesta.

Katja: Hoće li se tvoj nastup pamtiti?

Eleonora: Nadam se jer sam stvarno dala sve od sebe. Mislim da je lijepo što sam dala dio onoga što je cijelo vrijeme u meni

Evelin: Jesi li knjigu Dnevnik Pauline P. sama odabrala za čitanje ili ti je netko pomogao u izboru?

Eleonora: Knjigu sam sama odabrala, ali mi je ideju dala mentorica knjižničarka Branka.

Katja: Kakav je bio žiri? Jesu li te strašno gledali?

Eleonora: Ne, nitko nije bio strašan. Svi su bili dobronamjerni i veseli. Baš mi je bilo lijepo!

Evelin: Da druge godine dobiješ priliku opet se natjecati, bi li prihvatila poziv?

Eleonora: Naravno! To bi me jako razveselilo.

Martina: Što ste u Sisku vidjeli? Što si kupila za suvenir?

Eleonora: Domaćini su bili jako ljubazni. Sve su nam htjeli pokazati. Posebno pamtim sisački most i rijeku Kupu. Za suvenire sam kupila hrpu magneta.

Evelin: Kako  si se osjećala kad si se vraćala kući u Pulu?

Eleonora: Bila sam zadovoljna, ali i tužna jer mi već sada nedostaje ona divna pozornica!

Želimo da se Eleonori ispuni želja pa da i sljedeće godine bude na pozornici nacionalnog natjecanja u čitanju naglas. Bravo, Eleonora!!!

Vaša knjižničarka Branka